02.08.2007.
Dišpet i nogomet (kad je značio više)
Auštrija, 1911.
Ti dan, dok je u gradu flota boravila, dotur Vice i inženjer Duje jemali su posla priko glave. Duje je ugovara s Ingležima utakmice za prvu i drugu momčad, skupja je igrače, uređiva igralište, a pošćer mu još donija priporučeno pismo iz Beča, u kojemu stoji da primaju "Ajduka" u austrijski nogometni savez, ali pod uvjeton da se "Ajduk" odreče igranja sa češkin klubovima. Urtalo ga je i smista je smislija odgovor koji će jin brzojavno poslat.
"Fala lipa, ali mi ćemo igrat s kime nas je voja!"
Ipak se tija konzultirat sa mudrin profešuron Bepon, koji ga je svitova da šporko bečko pismo pošaje u Prag, i vidit će da će za dišpet Šparta oli Slavija doć na gostovanje u Split.
.......
Italija, 1941.
Njima je do tega da "Ajduk" igra u talijansku ligu. Sve nan nudidu. igrat ćemo u Campionato nazionale di serie A. Zvat ćemo se "AC Spalato", a u zagrade nan ostavjadu ime "Ajduk". Igračima će ponudit velike pineze, najboja zaposlenja, sagradit će nan novi moderni stadion...
...
- Veliki je ovo grad, dico moja, najveći grad na svitu! Ko more, di se more održat taka šeduta! Ka da smo se nagovorili, svi smo došli blagdanski obučeni. I ti naši igrači, koji su to lipi, pošteni mladići! S jedne strane nudidu jin mista, položaje, pineze, s druge pritidu prežunima, logorima, a oni svi ka jedan, odbijedu pineze i glasadu za patnju. Došle su mi suze na oči i reka san: "Nikad nikor ovi grad pokorit ne more!" I eto, dico moja, od danas je "Ajduk" raspušten.
.......
NDH, 1944.
-"Obnova sportskoga života u Splitu. Skorih dana obnovit će se "Hajduk", naš stari hrvatski klub slavnih tradicija..." - štije Očalinko i poslin svakoga pasusa čini pauzu i gleda Meštra. Brzo čita kako je inženjer Duje, "pročelnik nogometa, izjavio našemu suradniku da su mnogi igrači dolaskom Talijana prestali se baviti sportom i rasturili se na sve strane. Već su im upućeni pozivi i, čim se sastanu, započet će s treningom"...
...
-Tebi, tebi nikad neću oprostit! Zaklat ću te, svi si nas osramotija!
- Još ćemo ga više prodičit, Meštre! - uvati ga Duje za ruku da ga uvede u sobu.
Meštar s gađenjem odbije.
- Znaš li ča govoriš? Jesi li lud?
- Uvik san bija i nisan se prominija! - nasmije se Duje.
Uveja ga je u tinel i zanosno mu priča kako ćedu obnoviti "Hajduka", ali ne u Split nego na slobodnu teritoriju, na Vis, ka prvu nogometnu momčad porobjene Evrope. Igrači koji su u brigade, već se skupjadu na Visu.
Meštar je sluša i cva.
...
JNA 1945.
Meštar je brija Pegulu, a sluša Duju i, s britvon u ruci, svaki čas mu je upada u rič.
- Reka san ti već, bože moj, bila je cila kompletna uprava. I došli su ti visoki oficiri koji su nan otvoreno ponudili da ostanemo i daje momčad Jugoslavenske armije.
- Da budemo vojna momčad?! - čudi se Meštar.
Duje potvrdi.
- Zauvik? - pita brico.
- Bome, stalno, da igramo i u prvenstvo ka armijski tim!
- Onda ne ka momčad grada!? - ne more se načudit brico.
- To smo i mi rekli - odvrati Duje. - Jednoglasno smo zaključili i rekli jin: "Tahvaljujemo na najvećoj počasti, ali 'Ajduk' je klub grada Splita i Dalmacije, vezan za ovo naše tle, za fortunale i bonace njegove. A kad god bude tribalo, neka Armija zove, evo nas!" - patetično je Duje završija svoj referat.
- Evala, Duje, ka da ste mene pitali! A da se nisu najidili?! - zabrinija se brico.
- Ma kakvi! Bilo jin je drago. Zafalili su nan i rekli da su očekivali taki odgovor od "Ajduka".