06.04.2012.

Nema taj predmet, decko!

Povijest. Bitna za bitak. Znati svoju, znaci znati sebe. Da, ali u panjevima.

Odmah na pocetku par upozorenja vezanih za ono sto slijedi:

1) ne namjeravam biti ozbiljan, vazan, znanstveno i cinjenicno potkrijepljen, politicki korektan, postivati tudja vjerovanj, uvjerenja, bogove, idole, mitove, legende...
2) moguce je da sam se toliko odvojio od covjecanstva da fakat ne vidim dobro.
3) ne obracajte paznju na jezicke i gramaticke greske, pisem nasumice, sta mi padne na pamet a i odrodio sam se od vlastitog jezika.

Teza: jebo povijest.

Zasto: jaaa misssliim cika Dusssshko da je ono sto mi danas vjerujemo da je nasa povijest ne samo iskrivljena verzija vec iskrivljene verzije necega sto je tko zna koliko puta iskrivljeno. Iskrvljeno, takodjer. Na tvrdoj stini, na stecku, na Kozari, krvlju, zlatom, novcanicama... Naravno da postoje cinjenice, neoborive cak. Ono sto je za kurac su poveznice i interpretacije.

Uopce se ne zelim baviti silama koje vezu cinjenice i upravljaju interpretacijama. Ima ih raznih. Kao i motiva. Povijest je bitna za radjanje nacija. Galipolje za Australce, na primjer. Nacije razdvajaju covjecanstvo, dakle, nije dobro ali necemo ni o tome. Povijest je umrljana neugodnostima: Sta ako je u tvojoj povijesti robovlasnistvo (u cijoj nije, ali recimo da se ogranicimo na zadnjih 1000 godina)? I da te potomci robova konstantno podsjecaju na to, ako nista svojim prisustvom. S druge strane, sta ako je u tvojoj povijesti robovlasnistvo? Ako su tvojim narodom (recimo, vec oformljenim nekom povijesnom bitnoscu) vladali drugi, 500 godina, 1000 godina? A treba ti povijesna cinjenica da legitimitet trazenja samostalnosti za sebe bude jaci? Sta ako su se u tvoje ime vrsili genocidi? Ili ako se to maskira, skriva, opravdava?
 
Identitet: Ono sto ja smatram faktima: Ako sam i imao izbora gdje cu se roditi, nemam zrnca sjecanja o tome, tako da cu pretpostaviti da je puka slucajnost (ili necija volja, u sta ne vjerujem) da sam rodjen u zemlji u kojoj sam rodjen od roditelja koji su, kao i ja, tu rodjeni. Samim time nasljedjujem ne samo genetsku povijest nego i onu pisanu, odnosno interpretiranu, koja utjece na formiranje mog karaktera a samim time i mog osjecaja identiteta.  Medjutim, ako je tek puka slucajnost moja pojava tu, znaci da taj naslijedjeni identitet i nije neki bitan faktor u zivotu. Istina, lakse se zivi u okruzenju istih ali sta vise? (S druge strane, ako me je netko svojom voljom posadio tu, onda je i tebe tamo, sto opet ne nosi neki bitan faktor u zivotu).
 
Ima jedna anegdota o molitvi jednog ortodoksnog Zidova: Hvala ti boze sto nisam rodjen kao goy i kao zena. GB Shaw je jednom anegdoticno definirao patriotizam kao kad mislis da je tvoja zemlja najbolja samo zato sto si ti rodjen u njoj. Jednom sam ja napisao ovo, citirajuci Selimovica:  dewd.blogger.ba/arhiva/2011/05/04/2751944
 
OK, cini mi se da sam svega natrpao u ovaj buckuris. Ono u sta ja vjerujem je da me sputava svaka druga identifikacija osim da sam ljudsko bice (citaj: svako drugo pripadanje osim ljudskom rodu). Medjutim, to je samo moje misljenje i meni je taman.
 
E sad, na pocetku rekoh da je moguce da sam se odrodio od covjecanstva. Kako onda pripadam ljudskom rodu? Hmm... Mozda i ta identifikacija ogranicava. Dovoljno mi je sto moram disati, jesti, piti, spavati, sto sam vezan gravitacijom i ostalim silama. Tu nemam izbora jer fakat zelim zivjeti i volim zivot.