04.05.2011.

Bitola, Maribor...

Osoba ima pravo na vlastitu sliku stvarnosti i nemam namjeru nikome dokazivati nepostojanje boga, tita, kralja, semira...
 
Rodjen sam tu gdje jesam, zivio sam tu dok sam morao, ne mislim isto sto sam mislio prije 2 godine, a kamoli prije 20.
 
Kaze Mesha:

Ja ne biram ono što imam. Ne biram, ustvari, ništa, ni rođenje, ni porodicu, ni ime, ni grad, ni kraj, ni narod, sve mi je nametnuto. Još je čudnije što to moranje pretvaram u ljubav. Jer, nešto mora biti moje, zato što je sve tuđe, i prisvajam ulicu, grad, kraj, nebo koje gledam nad sobom od djetinjstva. Zbog straha od praznine, od svijeta bez mene. Ja ga otimam, ja mu se namećem, a mojoj ulici je svejedno, i nebu nada mnom je svejedno, ali neću da znam za to svejedno, dajem im svoje osjećanje, udahnjujem im svoju ljubav, da mi je vrate...
 
Mislim, jednom kad se osoba rijesi egzistencijalnog straha i kad prihvati neminovnost, ostale nuspojave jednostavno postanu trivijalnosti.
 
Tol'ko.

Live from New York, it's Wednesday am!