25.05.2008.

Maj, maj, maj sretne ruke siri...

... maj, maj, maj, placu pioniri... pjevalo je nas nekoliko djecurlije tako davne '82. godine. Sjecam se te godine najvise zbog albuma sa slicicama nogometasa YU lige. To je bila godina u kojoj je nogomet usao na velika vrata u moj zivot.
 
Istini za volju, a negdje to vec i pomenuh, nedugo nakon sto sam se rodio, otac me je uclanio u Ajduka. Imao sam dres, sorc, stucne, a da bih bio jos sladji, i mornarsku kapu. Ne pamtim, gledao sam slike. A i clanska je garant negdje medju njima. Vodio me je otac na Ajdukove utakmice, jos na starom placu. Bio sam i na otvorenju Poljuda. Gledao sam jednog ljeta, mislim 1980. trofej Marjana, Dinamo, Hajduk, Sao Paolo i Vasco da Gama (valjda). Gledao sam i Surjakovu oprostajnu utakmicu, izlazi u 11. minuti, broj dresa...
 
Ipak, sve to meni je bila tek atrakcija. Te '82. nesto je kliknulo. Povezalo se nekoliko nas djece iz susjedstva, formirala su se dva tima, pocelo se svaki dan igrati "lopte". Bilo je i par curica, bilo je i razlike u godinama. I taj album sa slicicama. Skupljao sam ja i Bruce Leeja, i Kung Fu, i neke crtane, aktualne, ne sjecam se. Prije tog albuma, a i kasnije, slicice su mi sluzile uglavnom za "pola / cila" i za "poklape". Taj sam album, medjutim, do kraja ispunio.
 
Znao sam mnoge timove i igrace, npr. Zelje: Sujica, Berijan, Paprica, Bajic... samo se ovog redosljeda sjecam. Ima jos i Komsic i Edin Bahtic, koji je, ako se ne varam, dao najvise golova. Ovo ja iz glave, tako da su greske moguce. Pamtim one radio prijenose nedjeljom popodne, ukljucenja uzbudjenih komentatora... Te godine je bila i ona famozna "je li to moguce / ludnica" utakmica Bugarske i YU, kada je Mlade Delic postavio reportersku letvicu visoko.

Medjutim, fokus je bio na Hajduk i Dinamo. Ibrahim, kojeg smo mi zvali Kibra ili Kibre, a bio je najstariji i najbolje je "pepao" loptu, bio je zestoki navijac Dinama i obozavatelj lika i djela Velimira Zajeca. Naravno, ja, predestinirani Ajdukovac, nisam se slagao s njegovim misljenjem o najboljem igracu (ja sam tada obozavao Zlatka Vujovica)...


Da se vratimo na stih iz naslova. Nismo se mi igrali samo lopte. Bilo je tu igara nasmijavanja, limuna i narance, partizana i svaba... Toga dana smo se igrali necega sto meni, iz ove danasnje perspektive, lici na kombinaciju sleta povodom Dana mladosti i malog slagera sezone. Pjevalo se na bini, pred publikom. Skupilo nas se dosta, sjecam se imena i lica. Pjesama se bas nesto i ne sjecam. Osim ove, naslovne, tako reci.
 
Originalni stih kaze: klicu pioniri! Nama bilo smijesno pjevati "placu". Bez nekih konotacija politicko / subverzivne prirode. Medjutim, netko nas je prijavio, pojma nemam, uglavnom, dosla su dva milicionera, okupila nas djecurliju i trenirala zaplasivanje. Cini mi se da sam tada i ja plakao.
 
Danas je 25. maj. Mislim na mladost. Na Tuzlu. I na neke, naoko, sretnije dane. Zbog djetinjstva, bezbrizne mladosti. Mislim da sam 1993. prvi put izjavio (upuceno jednom "starijem", "pametnijem"): Krivi ste vi!